|
|
|
|
|
| O KNJIZI |
|
 |
Rabindranath Tagore
GITANĐALI - PJESME DAROVNICE
Cijena: 108,00 kn
Format: 20.00
ISBN: 953-99997-0-7
Broj stranica: 120
Uvez: tvrdi
Godina izdanja: 2005.
Preveo: Robert Mandić
|
Među Tagoreovom pisanom ostavštinom nalaze se novele, eseji, kratke priče, putopisi, drame, te preko 2000 pjesama. U proznim se djelima najčešće bavi socijalnim pitanjima, političkim idejama, prosvjetiteljstvom, kao i vizijom univerzalnog bratstva. Tagoreova poezija, osim svojeg dubokog duhovnog upliva, često izražava prostodušno slavljenje ljubavi.
Tako je alegorijski svijet Gitanđalija ispunjen običnim svakodnevnim stvarima, poput svjetiljki, mora ili cvijeća, ali one nose sa sobom i daleko dublje značenje, vodeći nas kroz labirint naše zbunjenosti pred vrata audijencijske dvorane božanskog ljubavnika. Čitatelj se ne može oduprijeti ljepoti ovih slika, pa mu um neumitno doseže onu Istinu u kojoj je sve izrečeno čak i kada ništa nije izgovoreno. Tagore je pomnjivo popločao stazu do središta nas, pretvorivši zbilju u san, prozaičnost stvarnosti u opojnu bajku, navevši nas na zaključak kako bi ljubav, jer je ona sveopći, kozmički princip, trebala biti središte našega života, što je moguće samo ako je izražena u svakodnevici. Običnost trenutka, dotaknuta ljubavlju, odbacuje svoje prnje i pojavljuje se ono njeno blistavo i veličanstveno lice koje smo vječno tražili i od kojeg nam zastaje dah.
|
| CITATI |
60.
Na žalu svjetova beskrajnih susreću se djeca. Miruje u visini vječno nebo, nespokojno huči voda. Na žalu svjetova beskonačnih s vriskom i plesom se sastaju djeca.
Ona grade kućice od pijeska, praznim se igraju školjkama. Od uvelog lišća tkaju čamce, i sa smiješkom brode nad beskonačnom dubinom. Djeca se igraju na obali svjetova.
Ona ne znaju bacati mreže, nisu vješti plivači. Ronioci kreču u potragu za biserjem, trgovci plove na svojim brodovima, a djeca sakupljaju i rasipaju šljunak. Ona ne traže skriveno blago, ne umiju bacati mreže.
U smijehu se ziba more, a smiješak pijeska blijedo sjaji. Smrtonosni valovi tepaju djeci besmislene pjesmice, poput majke koja njiše bebinu kolijevku. Igra se more s djecom, a smiješak pijeska blijedo sjaji.
Na žalu svjetova beskonačnih susreću se djeca. Oluje lutaju besputnim nebom, netragom tonu lađe u more, smrt je posvuda, a djeca se igraju. Na žalu svjetova beskonačnih veliko je sastajalište djece.
|
|
|
|